Turbulentan period u igri našeg tima

U martu tekuće godine počeo je drugi dio sezone takmičenja u Sjevernoj regiji. Već u pripremnom periodu, trener Fetić susreo se sa problemima u rosteru. Manjak treninga i finansijski problemi odrazili su se na rezultate naše ekipe.

Na samom početku sezone, u gradskom derbiju sa Fair Playom, izgledalo je kao da će naš tim nastaviti u istom ritmu u kom je završio prethodni dio sezone. Uvjerljiva pobjeda od 3 gola, bez primljenog, ostavila je utisak kao da naš tim umije i zna kako u nastavku sezone. Ećo i drugovi su na tom meču savršeno vladali fudbalskom igrom, ne dozvolivši protivniku da uputi mnogo šuteva u pravcu našeg gola. Sigurna pobjeda i pune baterije bile su znak da se možda u Pljevljima može do povoljnijeg rezultata.

Međutim, problemi su započeli upravo u tom meču u Pljevljima. Jak protivnik, koji je do tog momenta bio lider takmičenja, nije bio naš najveći problem. Nedostatak nekoliko igrača iz prve postave odrazio se na našu igru. Prvo poluvrijeme je, ipak, obilježeno čvrstom i borbenom igrom našeg tima. Na poluvrijeme se otišlo sa prednošću domaćina 2-1, ali je golom Ljuce naš tim pokazao da može i zna kako da ugrozi protivnika. Sjajan početak drugog poluvremena, promašena šansa Mekića, sve je izgledalo kao da možemo iznenaditi sjajno organizovanog protivnika. Ipak, pad koncentracije i mrak na očima...šok! Naš tim u nastavku prima 4 gola, neobjašnjivo, neshvatljivo... Ispostaviće se da je ovaj meč otkrio našu psihološku boljku koja će nas pratiti i u narednom periodu.

Naredni meč naš tim trebao je da igra protiv Gusinja, u Bijelom Polju. Ekipi je bilo potrebno domaćinstvo i meč koji će pokazati da možemo da se nosimo i sa teškim trenucima. Ipak, neočekivano, meč sa Gusinjama je odložen pa naš tim odlazi na drugo vezano gostovanje. Ovoga puta domaćin nam je bila Andrijevica, uvijek nezgodan i tvrd teren pored Lima. Komovi su tim koji je jednom na Andrijevačkom terenu pao rezultatom 3-1 u korist našeg tima, kada smo preokrenuli rezultat u drugom poluvremenu. Opet sličan scenario, ovog puta uz gomilu promašenih šansi France, Pućurice, Mehovića, Ramovića... Ali, promašene šanse su nam se ovog puta obile o glavu. Više puta, tačnije 5, naš golman je vadio loptu iz mreže. Po završetku meča saveznik nam je bila tišina i prazni pogledi koji su oslikavali neshvatljiv prihološki pritisak koji smo sami sebi nametnuli.

Na red je došao zaostali meč sa Gusinjama, u kom je čitav igrački kadar čvrsto riješio – Andrijevica se ne smije ponoviti. Totalna dominacija našeg tima, mnogo promašenih šansi, ali ipak pobjeda i tri boda koja su nas probudila.

Poslednji meč naš tim odigrao je u Petnjici, u kraju koji živi za fudbalske utakmice svog tima. Ponovo problemi u rosteru, ali se ipak izašlo na kraj sa tim. Prvih 20 minuta igre naš tim se mučio sa iznošenjem lopte, da bi u nastavku preuzeo kontrolu nad igrom. Ređale su se šanse, zaprijetio je Kadić, zatim Kanalić, pa sa distance Franca... Na poluvrijeme se otišlo bez golova. U drugom poluvremenu nije bilo kalkulacija. Krenuli smo naprijed, igra se koncentrisala na bokove, pa smo došli i do prednosti. Prvijenac u crvenom dresu za danas sjajnog Kadića, na asistenciju France, pokrenuo je naš tim. I baš onda kada smo mislili da je psihološki problem iza nas, uslijedio je novi šok. Neobjašnjivo loša intervencija našeg golmana, jeftino primljen gol i , za nas, samo bod na gostovanju u Petnjici.

Porazi su sastavni dio igre, ne i prepreke koje naš tim ne može da prebrodi, ali duh poraza iz Pljevalja kao da muči naš tim i prati ga u narednim mečevima. Gorčina koju je na nas ostavio debakl u Andrijevici može imati samo dva značenja za nas: ili smo pukovnici ili smo pokojnici.

Da li dva poslednja meča (pobjeda i neriješeno) ukazuju da smo ipak naučili lekciju iz Andrijevice biće stavljena na test upravo u četvrtak, 13. aprila, kada naš tim dočekuje Komove na svom terenu. Našem timu je potrebna ogromna podrška, kako ljudi oko nas, tako i organa lokalne samouprave. Na teren nije lako izaći sa ambicijom pobjede, kada znate da je pitanje da li ćete odigrati naredni meč jer Opština nije u mogućnosti da isplati obećanih 300€ koji bi riješili pitanje dva domaćinstva našeg tima. Zbilja, već je april a još uvijek su nepoznati rezulati Konkursa koji će dati znak našoj organizaciji da li možemo računati da budžetsku podršku Opštine ili će sve ovo ostati naš san.

Do tad, psihološki rat između igrača OFK Borca i nevidljivog protivnika će biti pobijeđen, na ovaj ili onaj način.

Za OFK Borac u drugom dijelu polusezone, do sad, nastupali su: Mirza Ećo, Amar Kanalić, Mirnel Durović, Samir Fetić, Edis Kanalić, Mirza Ramović, Dino Ljuca, Alden Ramović, Enid Mehović, Asmir Pućurica, Admir Ljuca, Enis Lukač, Emrah Bahović, Almedin Franca, Edis Ećo i Ermin Drndar.